27. Siječanj 2022
IN MEMORIAM: Krunoslav Travaš, prof. (1935. - 2022.)
Jučer nas je u 87-oj godini života napustio profesor Krunoslav Travaš. Profesor Travaš bio je direktor Narodnog sveučilišta Bujštine „Ante Babić“ u periodu od 1984. do 1990. godine. U to vrijeme ustanova je djelovala u tri organizacijske jedinice koje su funkcionirale kao Domovi kulture Umag, Buje i Novigrad. Svaki gradić imao je svoje specifične potrebe u smislu organizacije obrazovnih i kulturnih aktivnosti, kino prikazivačke i galerijsko-izložbene djelatnosti te bibliotekarske djelatnosti, što uz osnovnu glazbenu školu i velike, tada uglavnom loše održavane zgrade u sva tri grada, posao direktora nije činio niti malo jednostavnim, nisu to bila laka vremena. Samo istinski dobro organizirani profesionalac i autoritet mogao je voditi i razvijati takvu ustanovu trudeći se nikoga ne zapostaviti. Imao je toplu riječ i razumijevanje za svakog zaposlenika, uvijek spreman pomoći i biti podrška.
Gospodin Krunoslav Travaš je imao bogatu karijeru koja se ne može vezati samo za Učilište, njegov život bio je sadržajan i ispunjen. Karijeru je započeo kao profesor engleskog jezika u Buzetu 1959. god. Nakon preseljenja u Umag radio je kao profesor engleskog jezika u OŠ „Marija i Lina“, a zatim se uspješno okušao u gospodarskim vodama, radio je na odgovornim poslovima u tvornici „Hempel“, u „Feroplastu“ Buje i poduzeću „Istra-auto“ Umag te kao direktor propagande u umaškom „Istraturistu“. Profesor Krunoslav Travaš autor je prvog specijaliziranog tečaja i priručnika engleskog jezika za radnike u ugostiteljstvu i turizmu, te prvog Turističkog vodiča grada Umaga , intenzivno se bavio i prevođenjem s engleskog jezika. Za svoj predani rad 2006. godine Grad Umag je Krunoslavu Travašu dodijelio Povelju Grada Umaga.
Nakon odlaska u mirovinu volio je ponekad svratiti u Učilište, veselio se razvoju obrazovanja odraslih, uređenim učionicama i suvremenim praktikumima, novouređenoj kino dvorani koja je baš zahvaljujući njemu prije nešto više od 30 godina doživjela svoju prvu rekonstrukciju. Ti susreti su bili posebni, srdačni, lijepi i pomalo sjetni, jer su se nizale uspomene na ljude i događaje koji su nekada bili dio vremena i povijesti Učilišta.
I danas pamtimo njegove riječi: „Kad navečer prošećem gradom i vidim da svjetla u učionicama Učilišta svijetle, znam da je sve u redu“. Upravo ove riječi postale su misao vodilja onih koji su ostali ili došli u Učilište nakon njega.
Dragi gospodine Kruno, počivajte u miru Božjem i iskreno Vam hvala na svemu!